Category Archives: Uncategorized

Što smo drugo, do jedna slikovita rotacija u beskonačnom haosu kugli: tih propulzionih megalita, tih bezvremenskih sfera, tih ciklusa koji se neprestano okreću?   Plutamo u nesagledivom crnilu mašte, u beskonačnosti bez upotrebne veličine. Plivamo u okeanima nemjerljivosti. Konačimo u prostranstvima taštine.   Stanovnici smo perpetualnog ringišpila: bez prava na smanjenje brzine, smjera i snageContinue reading “Perpetualni ringišpil”

They say – it is darkest before the dawn: So it’s now time to STOP Stop polluting, stop destroying, And make the Earth once more, our truly own.   It is our everything, It is our vehicle, Our point of rest; It is our life, our life-saving vest.   Pollution is killing her, Cutting herContinue reading “Mother Earth”

Kad bi samo mogli pričati izglođani zidovi kockarnica: kakve bi sve jade, kakvu bi sve muku mogli prenijeti dalje; u lutanje svemirom -tim autoputem bescjenja.   Koliko je samo tu: zamisli ostalo, nada dogorjelo, planova- načisto propalo… Koliko je samo tu ugašenih snova, zbog kojih se gubi razum… Kakva se tu zvjerstva, nad sopstvenim bivstvom,Continue reading “Žeton zvani život”

…. “ i živjeli su zauvijek srećno okruženi ljubavlju, lijepim stvarima i dobrim prijateljima.  “ Dovršavao je svoju priču. Upravo kucavši ove posljednje riječi na svojoj tastaturi, iznenada ga prože neki čudan osjećaj nelagode. Kliknuo je na ikonicu “Copy” i isprintao sebi jedan primjerak. Odvojio je nekoliko minuta da iznova pročita i rezimira svoju zamisao.Continue reading “Zapis jedne romanse”

Podjela uloga, zar to nije sve? U životu, pak, na to sve se svodi; bilo prije il’ kasnije.   Neko luda, neko Don, neko metlu u ruke, a neko na tron. Čudnosti života… Na koraku svakom: podjela se raspiruje žar. Lako nije nikom’: kome ide as a kome par?   Da l’ se zaobići može,Continue reading “Kasting”

    Ono: skriveno među sijenkama šapata, u mračnim hodnicima duše.   Onaj purgatorijum, odveć tiho preovladavajući, što -odvlačeći svjetlost k’o crna rupa bez dna- Sudbinu našu skraja.   Ono: sveprisutno; obličja nepoznatog, što izaziva dodir hladnoće… Ta jarka paučina tmine koja okapava iz časa u čas…   Ono nedodirljivo, a neprolazno: što dušu uContinue reading “Inkognito”

Dokonost, dokoličarstvo. Jedno naspram drugog, ili jedno te isto. Na prvi mah dva slična a opet, tako različita pojma. Štaviše, dijametralno suprotna. U govoru svakodnevice, ova dva pojma se stapaju u jednoznačju. Svaka distinkcija između njih gubi na svom značaju. A opet, neizmjerno je važno po nas, pripadnike homo sapiens-a, da se napravi to krajnjeContinue reading “Dokonost dokoličarstva – beznađe kulture”